Naš je organizam složena mašina. Krvožilni sustav, meko tkivo, živčeki ( uglavnom u lošem stanju ), koštana masa koja nam je svakim danom sve krhkija, mišićna masa koja lagano atrofira protestirajući zbog toga što ništa ne radimo, samo se premještamo sa stolice u auto i obrnuto, i naravno, unutarnji organi koji se osjećaju u potpunosti zanemareno, počevši od pluća uništenih gomilama popušenih cigareta.

Isto kao naša Majčica Zemlja. Napokon nam je došlo do mozga da iscrpljujući njen organizam polako ali sigurno sami sebi iscrpljujemo onu posljednju zalihu snage koja nam služi za preživljavanje. Jer, kako se za sebe brinemo tako nam se vraća. Kad kupimo skupi automobil lickamo ga, glancamo i trudimo se da uvijek izgleda kao da je vrijedan novaca koje smo u njega uložili, a svoj smo organizam prihvatili kao nešto što je samo po sebi ovdje i kao takvo se podrazumijeva. Ako imamo sreće osvjestiti se na vrijeme, onda ćemo starost dočekati u koliko-toliko dobrom izdanju a jesmo li se pitali – gdje? Nismo, jer i to je nekako samo po sebi razumljivo, pa kamo bi, napokon, s ovog planeta? A pitanje koliko nam je planet zdrav kao da nam tek sada postaje važno. Sada, kada je zagađen svaki negov kutak, kad su njegove rijeke, kao i naše žile, zakrčene masnoćama a njegova atmosfera, kao i naša pluća, puna dima i otrova. Loši smo gospodari! Tako smo se žurili tehnološki napredovati da smo usput zaboravili misliti na budućnost. Ili smo možda toliko mislili na budućnost da smo pri tom zaboravili na posljedice svojih djela. Šta je - tu je. Napokon smo se osvjestili. Misliti zeleno postaje parola. Niču ekološke kuće, u trendu je bio-prehrana, green design je svuda oko nas…
No da bi 'eco-friendly lifestyle' postao globalan način razmišljanja treba proći još podosta godina. Treba se roditi s njim i živjeti s njim. Buduće su generacije te koje će ga živjeti, na nama je sada da zakotrljamo kamen. Drago mi je što vidim da se svijet ujedinjuje u tome. Izdvojiti kunicu više i kupiti biorazgradivu vrećicu u samoposluzi samo je sitan mali korak koji doslovce svatko od nas može učiniti. Ali koračić po koračić….

Dug je put pred nama. Ozdraviti pacijenta kojeg je oborio virus civilizacije nije ni lagana ni jednostavna stvar, ali jednog ćemo dana, svi zajedno ( nadam se ) razmišljajući zeleno ipak stići do cilja.