Jeste li znali da se u doba starog Rima purpurna boja dobivala iz žlijezde minijaturnog morskog puža? Zamislite samo koliko se pužeka moralo potamaniti za jedan jedini carski plašt! Stoga ne čudi da se još od onih vremena purpurna smatra carskom bojom dok je u narodu prevladavala uglavnom bijela.
Kompromis zajedničkog življenja osim etike uključuje i estetiku. Uglavnom nekako na štetu muškog roda ( pri tom mislim na estetiku ) koji bi redom željeli živjeti u čistim visokosofisticiranim prostorima, dok smo mi žene sklone sve to skupa malo ''nacifrati''. Ili možda nismo? Ispričavam se odmah onima kojih se to ne tiče, ali rekla bih da malo koja od nas može ostati ravnodušna na ljepotu shabby chica, ili bar neki komad namještaja u tom stilu. A shabby je rustikalan i kičast, njegova je boja bijela ili siva, ili ledeno plava. Da se mene pita, uvijek bi bila bijela. Uz to dodamo malo trakica i čipkica, koji volančić i eto, već smo ga nakinđale. I sad stavite naše muško da živi u tome. Ha ha, pa i same smo sebi smiješne s tom idejom. Slobodno mogu reći da privilegiju da živi u takvom interijeru u većini slučajeva ima – žena. A što s našom drugom polovicom? Još uvijek nismo došli do njihovih sofisticiranih prostora. Kod njih prolazi crno-bijela varijanta, monokromatski prostori u sivim i smeđim tonovima, čiste linije i što je moguće manje detalja. Kako zaboga manje detalja kad se s godinama nakupi poprilična hrpa beskorisnih svaštarija koje nikako nemamo snage baciti (?). Ovu je kupila baka, onu je donijela teta, ovu smo zajedno kupili na jednom od putovanja….I tako se stvari gomilaju. A on bi da ja to bacim! Kao da nije dovoljan ustupak što brišem prašinu s njegovih rogova ( na zidu naravno), rezultat njegova hobija s kojim se, usput rečeno, uopće ne slažem.
I tako, dok se ne zna tko je alien a tko predator, u čarobnoj igri dekoriranja našeg životnog prostora ustupak gotovo u pravilu čini naša snažnija polovica. Njima nekako taj gentlemanski ustupak spada u čin koji se podrazumijeva. Kako da nam odbiju onaj ljubičasti tepih kad vide da se nikako ne možemo odvojiti od njega? A uz njega crvena sofa ( ii-joj ) . On već lagano protestira, ali naš molećiv pogled zaustavlja daljnje razmišljanje. Njemu je za oko zapela velika crna kožna sofa, već vidi kako bi se dobro uklopila u prostor, ali gotovo je - mi smo već osmislile koncepciju, u glavi sve to zajedno posložile, pa on svoj crno-bijelo-bez-boje prostor može otpisati. Bar na neko vrijeme dok se njegovo ''ja'' ne probudi iz zimskog sna. Pri tom mislim na ono istinsko ''ja'' čije mišljenje nikako ne možemo zanemariti. A tada nema kompromisa. Ili možda ima?.... ( naš molećiv pogled ) …No dobro, ajde malo.
Jupi!
Može! Crno/bijelo-na-naš-način, znači - pripremite se, bit će svega! I vidjet ćete, dopast će vam se - možda
;)