''Opet su jutros procvali u žitu makovi sneni, sve su nam njive ovili cvjetovi njihovi crveni…
Svake se godine, u isto vrijeme, kad procvatu makovi pored ceste, zateknem sa ovom pjesmom u mislima. I uvijek ispočetka ne mogu se nagledati ljepote prizora.
Točkice, prugice, pepita, tartan…Kroz stoljeća su se razni dezeni provlačili kroz sve segmente života ostavljajući trag na svilenim tapetama srednjeg vijeka, kineskom porculanu, škotskim suknjama, tropskim košuljama…
Svaka je etnografska skupina imala neki svoj prepoznatljiv uzorak kao znak raspoznavanja. Dovoljan je samo jedan pogled pa da nas uzorak odmah asocira na podneblje iz kojeg potječe. Želimo li stvoriti ugođaj tropskog vrta, dovoljna je egzotična foto tapeta, želimo li retro, biti će to geometrijski uzorak 70-tih godina prošlog stoljeća, za romantičan ugođaj dovoljno je malo cvjetnog dekora…
Istok ima trešnjin cvijet, Nizozemska vjetrenjaču, klompu i tulipan, Rusija babušku, a svi zajedno imamo makove, koje za švedsku kuću Marimekko potpisuje Maija Isola, kao simbol ovog vremena.
Od kad se pojavio 1964, Marimekkovi se makovi, kao dezen, neprestano umnožava u bezbroj varijanti: od porculana, rublja i rasvjete do tapeta i dekora. I još nije dosadio. Dijamanti su vječni, kažu. Dezen isto tako. Sve što vrijedi traje. Pogledajmo samo škotski tartan, koji se danas na tapetama čini ljepšim nego ikad, pa crno-bijeli pepita kojeg je slavna Coco uzdigla u modna nebesa, a koji danas na presvlakama za namještaj izgleda veoma šik. Otprilike isto kao i Marimekkov ''Unikko'' - uza sve što se pojavi, i baš na svemu, ostavlja određeni dojam.
Dezen je poput pečata jedne epohe, 
jednog podneblja i jednog naroda. Naše će vrijeme, vjerujem, dostojno obilježiti Marimekkovi makovi i drago mi je zbog toga. Jer naše je vrijeme vrijeme u kojem imamo sve osim vremena. Bez obzira na to koliko se služimo svim mogućim pomagalima, ono nam nekako neprestano nedostaje i nepovratno bježi. A kako drugačije prikazati neuhvatljivost ako ne cvijetom maka koji je oduvijek bio umjetnička inspiracija - zbog svoje prozračnosti i nježnosti, zbog tendencije da se raspadne od malo jačeg izdisaja. Slikari generacijama smatraju izazovom tu njegovu krhkost, pokušavajući je prenijeti na slikarsko platno, 
a upravo ga ona čini dostojnim simbolom neuhvatljivosti.
I definitivno - bezvremenske ljepote.
…prokleo seljak zemljicu vražjih gospodara, niknuli crveni cvjetovi umjesto božjeg dara...'' ( Crveni makovi, M.P.Miškina )
